U nastavku objavljujemo zajedničku izjavu Lucha de Clases (venecuelanske sekcije RKI) i Junta Patriótica de Salvación o trenutnoj političkoj krizi u Venezueli. U ovoj izjavi, mi iznosimo klasnu poziciju nasuprot vladinog autoritarizma i lažne demokratske maske s kojom se proimperijalističko desno krilo pokušava uljepšati.
[Source]
Prije 28. srpnja, radni ljudi su bili rastrzani izborom između održavanja tekuće katastrofalne Madurove vlade, u službi nouveau riche u PSUV-u; i ultra-liberalne, pro-privatizacijske opcije, pod vodstvom tradicionalne buržoazije i njihovih imperijalističkih gospodara. Obje opcije predstavljale su dvije strane istog novčića, nastavak rezova i štednje za radne mase, tjerajući radnike da plate račun za krizu venecuelanskog kapitalizma.
Na kraju izbornog procesa, CNE (nacionalno izborno tijelo) je proglasio predsjednika Nicolása Madura pobjednikom bez objavljivanja prebrojanih listića za svaki birački centar, prema parametrima utvrđenima zakonom. CNE i državni dužnosnici dosljedno su tvrdili da su bili predmet cyber napada, ali su obustavili planirane revizije koje su trebale pružiti dokaze o takvim navodima. Maduro je zatim podnio spornu žalbu Vrhovnom sudu pravde (TSJ) u pokušaju da kupi vremena.
U ponedjeljak, 5. kolovoza, CNE je pravosuđu podnio navodne zapisnike o glasanju, za navodnu procjenu iza zatvorenih vrata, u ruke institucije koja je potpuno podređena Mirafloresu [predsjedničkoj palači]. U međuvremenu, proimperijalistička desnica stvorila je web stranicu na kojoj je objavila više od 80 posto navodnih brojeva glasova koji pokazuju pobjedu njenog kandidata, Edmunda Gonzaleza. Spor između starih i novih bogataša otvorio je novu institucionalnu krizu koja gura zemlju u spiralu sukoba, od kojih radnici nemaju ništa za dobiti.
Američki imperijalizam je proglasio svoju marionetu Mariu Corinu Machado pobjednicom. Njihov stav je ponovljen od strane nekoliko latinoameričkih vlada koje su podređene njihovim interesima. Također je preko svojih glasnogovornika signalizirao da je strpljenje Sjedinjenih Država i međunarodne zajednice "iscrpljeno". Naša je dužnost osuđivati ove prijetnje koje dolaze od najreakcionarnije sile na Zemlji, koja ima dugu povijest genocida, invazija i pučeva. Njihov plan je pljačkati naše prirodne resurse u još većem obimu i nametnuti nam diktaturu svojih banaka i multinacionalnih tvrtki.
Nakon objavljivanja prvih rezultata CNE-a, ljudi u četvrtima i siromašnim područjima izrazili su nezadovoljstvo, što je očito bio narodni ustanak. Za razliku od reakcionarnih guarumba [barikade] iz 2014. i 2017. – koje su uvijek bile koncentrirane u četvrtima gornje srednje klase – 29. srpnja venecuelanski siromašni izašli su na ulice kako bi odbacili rezultat koji nisu prihvatili. Brutalna vladina antinarodna politika štednje, u kombinaciji s represijom i ukidanjem demokratskih prava, gurnula je većinu siromašnih u naručje užegle desnice.
To je stvarnost koja se ne može sakriti. Narodno nezadovoljstvo je napravilo važan kvalitativni skok, a posljedice toga će u velikoj mjeri odrediti tok događaja. Potrebno je odvojiti masovni narodni prosvjed 29. srpnja od izraza vandalizma, pljačke i razaranja koji su uslijedili kao rezultat infiltracije elemenata lumpenproletarijata, koji su iskrivili početni karakter demonstracija. Osim toga, bilo je ubojstava i zločina iz mržnje protiv popularnih promadurovskih aktivista, koje kategorički odbacujemo.
Vlada nije oklijevala u svom represivnom raspoređivanju policijskih i paravojnih policijskih grupa, što je rezultiralo sa 24 smrtna slučaja i desetinama ranjenih, kao i više od 2.000 hapšenja u manje od tjedan dana. Vlada je povratila kontrolu nad situacijom na ulicama za sada. Od tada, četvrti Caracasa pod posebnim su policijskim i paravojnim patrolama i nadzorom. Represivne državne snage napadaju domove i hapse prosvjednike bez naloga. U mnogim slučajevima, vlasti ne javljaju gdje su pritvorenici, spriječavajući njihove obitelji da ih odmah pronađu. Zatvorenici se procesuiraju zbog zločina iz mržnje i terorizma, bez da im se omogući legitimno pravo na pravnu obranu i pregled njihovih dosjea. Predsjednik Republike je najavio da će zatvorenici biti prebačeni u zatvore Tocuyito i Tocorón, izričući tako a priori osuđujuće kazne koje zanemaruju načelo pretpostavke nevinosti. Osim toga, on je ohrabrio PSUV-ove čelnike da prijavljuju svoje susjede kroz aplikaciju VenApp, što strogo osuđujemo.
Oštro osuđujemo sva kršenja demokratskih prava ljudi u tim četvrtima, represiju, proizvoljna hapšenja i racije, kršenje pravnog postupka i optužbe protiv više od 2.000 ljudi koji će biti osuđeni za teške zločine u suđenjima punim mana. Naša je dužnost zahtijevati hitno oslobađanje svih građana koji su proizvoljno pritvoreni i poništenje sudskih postupaka protiv njih.
U svakom trenutku, stranke proimperijalističke buržoazije su se distancirale od prosvjeda u kvartovima i siromašnim područjima, pokazujući svoj strah od inicijative siromašnih masa i mogućnosti da ih oni pregaze. Podržali su izjavu Fedecámara, u kojoj najveće udruženje poslodavaca u zemlji moli ove mirne prosvjednike da ne ometaju njihove poslove. Desničari nisu rekli ni riječ o proizvoljnim hapšenjima u kvartovima i ograničili su se na osuđivanje hapšenja svjedoka ili vođa stranaka PUD [PUD, Demokratska unitarna platforma, je savez opozicijskih stranaka]. To nam govori sve što trebamo znati o antiradničkom karakteru ovih reakcionara.
Zbog iznimnih okolnosti, danas uživaju nezasluženu izbornu podršku milijuna radnika i siromašnih, koje su očito izdali svojom šutnjom.
Organizacije koje stoje iza ove izjave smatraju da je potrebno pokazati dosljednu klasnu poziciju, kategorično se odvojiti od tradicionalne desnice koja se nada da će ponovno dobiti vlast da oslobodi sav revanšistički bijes reakcije, ne samo protiv čavista, već i protiv cijelog radnog naroda - i također od vladinog autoritarizma, koji nas je doveo u ovu slijepu ulicu. Ne vjerujemo u lažnu "demokratsku" masku desnice koja je u prošlosti organizirala višestruke državne udare u Venezueli, pozivala na invaziju stranih vojnih snaga i promovirala financijske sankcije protiv vlastite zemlje. Ali također odbacujemo lažne priče o žrtvovanju od strane iste vlade koja je uništila plaće i radna prava, ukinula slobodu sindikata, udružila se s interesima velikih zemljoposjednika, birokratski gušila sve pokušaje narodne participacije, opljačkala javni budžet u korist sloja novih bogataša iz PSUV-a, i sprovodi konzervativnu, antiradničku liniju, dok pregovara s Fedecámarasom, Consecomercioom i Conindustriom.
Zahtijevamo da se poštuje volja većine ljudi izražena u glasačkim kutijama, dok pozivamo na maksimalno nepovjerenje proimperijalističkom desnom krilu. Potpuna neovisnost radničke klase je nužna, kako bi se borila protiv autoritarizma vlade svojim vlastitim zahtjevima. Dok tražimo vraćanje demokratskih prava narušenih u posljednjem razdoblju, pozivamo radnike u gradu i na selu da se organiziraju kako bi dobili bolje plaće i radna prava, kvalitetne javne usluge, pravo na zemlju za seljake, obrazovanje i dostojna radna mjesta za mlade. Samo će borba i organizacija svih potlačenih otvoriti put ka boljoj budućnosti.
Trenutno se otvaraju scenariji dijaloga pod pokroviteljstvom vlada Brazila, Kolumbije i Meksika. Ako se ostvare, desnica i vlada će pregovarati o budućnosti zemlje iza leđa i na štetu radnika. Iz tog razloga, mi osuđujemo i odbacujemo sve pregovore iza zatvorenih vrata. Dosta sa nacionalnim i međunarodnim elitama koje kontroliraju našu sudbinu!
Odsustvo političkog subjektivnog faktora koji predstavlja interese radnika i naroda spriječilo je potlačene klase da brane i pozicioniraju svoje interese u društvu. Otvoreno pozivamo na izgradnju revolucionarne alternative koja je sposobna ujediniti snage radničke klase i naroda kako bi porazila stare i nove bogataše i izgradila društvo koje jamči zadovoljavanje potreba većine. Svi radnici, seljaci, komunari i dosljedni revolucionari koji su voljni da nam se pridruže u ovom velikom poduhvatu pozvani su da učestvuju. Pozivamo čaviste koji se danas osjećaju izdani da nas podrže u ovom divovskom zadatku, koji će biti jedini koji će jamčiti da se interesi siromašnih u zemlji neće dalje gaziti. Moramo se osloniti samo na vlastitu snagu.
Poštovanje demokratskih prava i potpuna sloboda za prosvjednike!
Poštovanje većinske volje naroda!
Maksimalno nepovjerenje u proimperijalističku buržoaziju!
Tko god vlada, prava se brane!
Ne dijalogu s elitama!
Izgradimo revolucionarnu alternativu!