Šokantni rezultat izbora izazvao je dezorijentaciju i bijes. Ključno je naučiti lekcije iz ovog poraza, regrupirati naše snage i krenuti u ofenzivu protiv Džonsona i konzervativaca. Pozivamo vas da nam se pridružite u ovoj borbi.
Svi reakcionari kukuriču. Donald Tramp izrazio je posebno oduševljenje rezultatom. "Čestitke Borisu Džonsonu na njegovoj velikoj POBJEDI!", napisao je američki predsjednik na Tviteru. "Džonson je osigurao uništavajuću pobjedu na izborima u Velikoj Britaniji", izjavio je Financial Times, dok je funta skočila na tržištima stranih valuta.
Džonsonovi torijevci, zajedno s štampom u vlasništvu milijardera, odnijeli su pobjedu. Iako je smanjenje broja mandata neuspjeh za laburiste, glasovi za torijevce porasli su za samo 300.000 u odnosu na 2017. godinu - teško da je "razoran".
Komentatori su više puta pokušavali preuveličavati sliku rekavši da je to najgori rezultat od 1930-ih, što je neistinito. Iako stranka sada ima manje mjesta, Laburisti su ovoga puta osvojili veći udio glasova nego u 1982. godini i Korbin je osvojio više glasova nego Bler 2005. godine.
Unatoč tome, torijevski mediji i blerovci pokušavaju iskoristiti ovaj neuspjeh kako bi opstruirali Korbinovu revoluciju. Koristeći se najzajedljivijim jezikom, oni traže da vođa Laburista odmah da ostavku. Moramo izbjeći ovu zamku.
Izuzimajući Škotsku, Torijevci su uspjeli oteti opće izbore i pretvoriti ih u izbore za Brexit, a Džonson je obećao da će "Završiti Brexit". To je cijeloj stvari dalo određenu obojenost i velikim dijelom određivalo ishod izbora.
Stoga nije potpuno iznenađenje što su laburisti izgubili dio mjesta na sjeveru, u Midlandsu i Walesu. To je uključivalo mjesta poput Blyth Valleya, koju su laburisti držali od 1935. i Wakefield, kojeg su laburisti držali od 1932. Na tim su mjestima mnogi glasači iz radničke klase očajnički željeli da završe Brexit i krenu u rješavanje drugih hitnih pitanja.
Lekcije
Jasno da su milioni ljudi, posebno mladih, duboko razočarani - devastirani - izbornim rezultatom. Petak, 13. decembar, ostat će upamćen kao „Crni petak“: dan kada je Džonson uspio da se manipulacijama vrati natrag u Dauning String 10.
Mudri filozof Spinoza je rekao: "naše nije da plačemo, niti se smijemo, nego da učimo". Moramo naučiti lekcije iz ovog poraza.
Laburisti su imali svaku priliku za pobjedu na ovim izborima, ali Brexit se pokazao kao izuzetno veliki izvor podjela. Unaprijed smo rekli da što su klasna pitanja u manifestu zamućenija, to je vjerovatnije da će Džonson pobijediti na izborima. Bila je to prevelika prepreka za prevazići.
Izlazeći na izbore 2017. godine laburisti su prihvatili rezultat Brexita i govorili o odbrani radničkih prava. Ta je pozicija osvojila mnoge laburističke birače koji su glasali za izlazak iz EU. Laburisti su se na izborima borili sa radikalnim manifestom, s Korbinom kao liderom. Ova kampanja postigla je najveći porast glasova za laburiste od 1945. Jasno je da Korbin, Brexit i ljevičarske političke mjere tada nisu predstavljale problem biračima.
Pa što se promijenilo? Glavna promjena bila je predstavljati Laburističku stranku kao stranku za ostanak u EU obećavajući drugi referendum. To je omogućilo Torijevcima da oslikaju Laburiste kao nekoga ko blokira Brexit i prkosi demokratskom mandatu. Izgledalo je kao da narodni poslanici ignoriraju demokraciju, što je rezultiralo porastom frustracije i bijesa.
To je zauzvrat omogućilo da se torijevci pozicioniraju kao prava Brexit stranka, koja izvršava volju naroda. To je nažalost smjestilo laburiste na stranu institucije koja je htjela spriječit Brexit. Torijevcima je uz to pomagao i Najdžel Faraž, čija je stranka izašla na izbore u mjestima tzv. Crvenog zida i pokupila glasove od laburista.
Brexit
Ovu katastrofalnu promjenu Laburističkoj partiji su nametnuli prije svega blerovski narodni poslanici, koji su vodili bučnu kampanju kako bi stranku obavezali na drugi referendum. Potom su se povezali s liberalnim demokratima i drugima kako bi spriječili Brexit, što su i uspjeli učiniti.
Odgovornost za ovaj poraz stoga je na desnici laburista, počevši od ser Kira Starmera. To je dovelo do najeveće moguće konfuzije - dio plana da se diskredituje Korbin, koji je se činio nejasnim i slabim.
Nažalost, u tome im je pomogla meka ljevica - likovi poput Klajva Luisa, Emili Tornberi, Pola Mejsona, Ovena Džounsa i drugih koji su sudjelovali na demonstracijama za takozvano "Narodno glasanje". To se odnosilo i na Džona Mekdonela, koji je dopustio da se stranka odgurne više u smjeru ostanka.
Sve je to pomoglo u pripremi terena za današnji poraz. Oni koji su pozivali na drugi referendum bili su slijepi za činjenicu da je glasanje o Brexitu 2016. djelomično bio vapaj za pomoć onih koji su ostavljeni. Smatrali su to očajnim rješenjem svojih problema. Željeli su popraviti svoj život.
Laburisti je trebalo da se drže pozicije iz 2017. i da objasne da, na kapitalističkoj osnovi, biti unutar ili izvan EU-a ne bi značilo bitnu razliku. Radnička klasa nastavit će se eksploatirati i ugnjetavati ukoliko i dokle god ne raskrstimo s kapitalizmom i temeljno ne promijenimo društvo na socijalističkim osnovama.
Brexit je stoga odlučio ove izbore, gdje su mnogi prethodni glasači laburista držeći se za nos „pozajmljivali“ svoje glasove torijevcima kako bi „završili Brexit“.
Nepotrebno je reći da je ideja da Džonson i konzervativci mogu riješiti probleme s kojima se suočavaju radničke zajednice iluzija. Džonson je sav od blefa i hvalisanja. Torijevci neće riješiti njihove probleme; u stvari, oni će ih pogoršati. Torijevci su na vlasti posljednje desetljeće - desetljeće štednje i pada životnog standarda. Sada će se pripremati za potpuno novi napad protiv radničke klase.
Kaljanja
Ovaj su izbori vjerojatno bio najprljaviji u više generacija. Korbin je bio podvrgnut lavini kleveta, zajedno s najogavnijim medijskom linču od strane establišmenta i njihovih glasnogovornika u medijima.
BBC će zauvijek biti poznat kao British Bullshit Corporation (Britanska korporacija za baljezganje, prim. prev.), pouzdan glas klase milijardera. Komentatori, kao što je Lora Kuensberg, igrali su odvratnu ulogu u napadu na laburiste i Korbina, dok su istodobno prema torijevcima bili blagi.
Kao i uvijek, pridružila im se svakodnevna sabotaža blerovaca u Parlamentarnoj laburističkoj partiji (PLP). Ti karijeristi djeluju kao peta kolona u stranci. Njihova jedina uloga je da Laburistička partija ostane sigurna za kapitalizam. Laburistička desnica napala je Korbina otkada je izabran, uvijek uz punu ispraćenost u kapitalističkim medijima. Oni su pokrenuli puč 2016. godine da bi ga se riješili, pri čemu je 80% PLP-a - 172 poslanika - glasalo za njegovo uklanjanje. Puč je nesretno propao, ali to ih nije spriječilo da ga i dalje diskreditiraju.
Svaki put kad biste uključili televizor, ovaj ili onaj poslanik laburista napada Korbina. Ako bi bacili dovoljno blata, nadali su se da će se nešto zalijepiti. Nazivali su ga simpatizerom terorizma; moskovski marioneta; češki špijun; i (naravno) antisemit.
Kleveta antisemitizma protiv Korbina i Labora uključila je ne samo blerovce, već i glavnog rabina (koji je rekao da Korbina način na koji je postupio prema optužbama za antisemitizam čini „nepodobnim za visoku dužnost“), kanterberijski nadbiskup, te hinduistički i muslimanski vjerski vođe. Čak je i centar Simon Vizental upozorio da Korbin predstavlja najveću globalnu prijetnju jevrejima!
Jevrejski laburistički pokret (JLM) također se koristio za napad na vođu laburista, puštajući izvještačene izjave o antisemitizmu u Komisiju za ravnopravnost i ljudska prava, koja, skandalozno, istražuje Laburističku partiju zbog navodnog antisemitizma. JLM, navodni laburistički partner, čak je objavio javno priopćenje kojim odbija voditi kampanju za vladu Korbina. Zapravo su umjesto toga otvoreno podržavali vladu torijevaca!
Sve ovo se jedino može smatrati izdajstvom i sabotažama od strane blerovaca i njihovih prijatelja. U tome su imali potpunu podršku kapitalističkih medija i štampe, koji je dosljedno Konzervativnoj stranci pružali municiju za napad na Korbina.
Kako bi dodali sol na ranu, istaknuti blerovci najavili su da ne mogu glasati za laburiste pod Korbinom. Bler je rekao da će se, iako će on sam i dalje glasati za laburiste, drugi možda htjeti prebaciti na Liberalne demokrate ili torijevce. Lord Mandelson, jedan od ključnih arhitekata projekta New Labour, pozvao je da se Korbin smijeni.
Prije nego što se odvojio od partije, poslanik Džon Vudkok je rekao da „neće podržati nikad glasanje za Džeremija Korbina da postane britanski premijer“. I on i bivši narodni poslanik Jan Ostin pozvali su ljude da podrže Borisa Džonsona upozoravajući da će Korbin predstavljati rizik za nacionalnu sigurnost.
Taj stav je osnažio Džon Ešvort, laburistički sekretar za zdravstvo u sjeni, koji je pokazao potpuni prezir prema Korbinu u nedavno objavljenim snimcima. U stvarnosti, on je prosto izrekao ono što i drugi desni laburistički poslanici vjeruju.
Bez trunke sumnje, ovo je desničarska urota, koja obuhvata milijarderski establišment i njihove blerovske prijatelje. Njihov je cilj uništiti Korbina i potkopati Laburističku partiju.
Izdaje
Oni sada cinično napadaju laburistički ljevičarski manifest kao „najdužu oproštajniu poruku samoubiceu istoriji“, kada je ustvari on (zajedno sa masovnom kampanjom partije) jedina stvar koja je spriječila veći poraz.
Drugi razlog poraza laburista - uprkos sjajnoj kampanji aktivista koji su se mobilisali na prijelomnim mjestima - je trulo nasljeđe New Labour-a. Ta uspomena je duboko ukorijenjena u mnogim radničkim zajednicama.
Izdaje blerizma dovele su do dubokog nepovjerenja prema laburistima. Ostaje velik stupanj sumnje među mnogim radnicima, koji su postali razumljivo nepovjerljivi prema svim političarima i njihovim obećanjima. „Ne možete im vjerovati. Svi su isti. Samo rade za sebe“ - to je bio uobičajeni komentar koji se čuo na toliko pragova na ovim izborima.
To je rezultat desničarske dominacije nad partijom, posebno u lokalnim vijećima, gdje su laburisti pomogli u izvršavanju rezova. To je posebno slučaj u Škotskoj, gdje su blerovci upropastili partiju.
Deselekcija
Članovi laburističke partije bi trebalo da ustanu protiv najnovije kampanje za zbacivanje Korbina. Laburistički lider ne bi smio podnijeti ostavku pod ovim pritiskom. Mi kažemo: zaustavite inkviziciju protiv Korbina!
Svakako bi trebalo da postoji temeljita rasprava u pokretu i istraga predvođena članstvom. Međutim, svi dokazi ukazuju na odvratnu ulogu koju su odigrali blerovci.
Korbinova revolucija nije završena. Laburističko desno krilo nada se da će uništiti Korbinov pokret i preuzet ponovo kontrolu. Laburističko vođstvo beskrajno je pokušavalo udovoljiti blerovcima i ponuditi im maslinove grančice mira. Oni se boje raskida s tim izdajnicima. Ali to je bila velika greška. Partiji treba čišćenje od svih karijerista i konzervativnih infiltratora.
Na konferenciji laburista 2018, 90% delegata iz lokalnih stranaka htjelo je nastaviti uvoditi obveznu ponovnu selekciju (otvoreni izbor) poslaničkih kandidata. Ali to su blokirali sindikalni čelnici. Čak je i Džon Lansman, samozvani vođa Momentuma, to tolerisao.
Ali istinska demokratska odgovornost učinila bi svu potrebnu razliku u razdvajanju žita od torijevskog kukolja. Ujedinio bi PLP iza Korbina i masovnog pokreta oko njega. Ujedinio bi partiju protiv Džonsona i konzervativaca.
Taj posao se još treba odraditi. Ovaj izborni poraz - i histerija blerovaca - znači da je to hitan zadatak. To bi trebalo biti na dnevnom redu svih sastanaka Laburističke partije u novoj godini. Sindikati također treba da budu uključeni. Sindikat Unite službeno imaju stav u korist obaveznih reizbora, ali to treba da sprovede u praksi.
Organizirajte se!
Marksizam gleda dalekosežno. Analizira procese u cjelini. Istorija se ne odvija pravolinijski. Čitavo razdoblje je izuzetno nestabilno. Srednji put nestaje. To odražava duboku krizu kapitalističkog sistema.
Biće skretanja udesno. Ali to će pripremiti put za još jače skretanje ulijevo. To će se nastaviti sve dok radnička klasa ne pronađe izlaz, putem raskida s kapitalizmom.
Danas svi reakcionari slave. Ali ovo će biti kratkog daha. Po riječima ser Roberta Volpola, torijevci danas slavljenički zvone, a sutra će se prestravljeni znojiti. Sada imaju veliku parlamentarnu većinu, nemaju izgovora. Požnjeće uragan.
Ova Džonsonova torijevska vlada biće vlada krize. Neće potrajati ceo mandat. Nova svjetska kriza preti. To je ono što će transformirati situaciju.
Radnička klasa, blokirana na političkom frontu, imat će tendenciju da se okrene industrijskom frontu. To se može vidjeti već po borbama poštanskih i željezničkih radnika. Radnici i omladina će djelovati na radnom mjestu i na ulicama.
Događaji, događaji i opet događaji transformirat će svijest. Ne postoji mogućnost stabilnosti, kao što vidimo na međunarodnoj razini, s revolucijama koje izbijaju od Čilea do Sudana do Libanona.
Hitno treba da izgradimo snage marksizma, kako bi pružili okosnicu pokretu; kako bismo pružili odlučnost i perspektivu promjene društva. Treba nam jasnost. Treba nam klasna analiza da nas vodi. Potreban nam je marksistički glas za radničku klasu i omladinu. Apeliramo na vas da nam se pridružite i pomognete nam da izgradimo to izgradimo.
Uspjeh torijevaca će ispariti poput kapi kiše na vrućem štednjaku. To će pripremiti put za masivni pomak ulijevo u društvu - i na kraju za socijalističku transformaciju društva. Moramo izgraditi, organizirati i pripremiti potrebne snage neophodne za postizanje ovog cilja.